nedjelja, 28. svibnja 2017.

Poljska preslica - idealna za zaštitu organskog vrta


Poljska preslica (Equisetum arvense L.) ljekovita je biljka koja raste kao korov uz puteve i kanale, na livadama i poljima a koristi se u liječenju mnogih bolesti te kao sredstvo za uljepšavanje.
Poznata je i pod drugim nazivima: konjski rep, kositerka, njivska preslica, poljski rastavić, barska metlica, cinkrot i dr.
U Hrvatskoj raste oko desetak različitih vrsta i nisu sve ljekovite.
Poljska preslica bogata je silicijevom kiselinom, kalcijem, željezom, kalijem, sumporom, manganom, bakrom i jodom i stoga je idealna za jačanje otpornosti bilja prema bolestima i napadu štetnih kukaca. Koristi se kao preventiva protiv hrđe, pepelnice te napada crvenog pauka i grinja.

Biljna juha od poljske preslice:

Kilogram svježe ubrane biljke (150 g suhe) preliti sa 10 litara odstajale vode (najbolje kišnice) i ostaviti da odstoji 12 - 24 sata.


Slijedeći dan preslicu izvadimo i kuhamo u dijelu vode u kojoj se namakala, 30 minuta na laganoj vatri.
Ostavimo poklopljeno dok se ne ohladi pa pomiješamo sa preostalom vodom.
Procijedimo i koristimo 1 litru dobivene biljne juhe razrijeđenu u  5 litara vode za špricanje bilja.
Koristimo za špricanje rajčice, paprike, jagoda, ribizla, ruža i drugog bilja koje želimo ojačati.


Silicij djeluje osnažujuće na biljke te ih štiti od gljivičnih oboljenja.
Da bi naše biljčice ostale zdrave i same se izborile sa mnogim bolestima špricamo ih dva puta mjesečno sa ovim ljekovitim pripravkom. :)


četvrtak, 11. svibnja 2017.

Uzgoj patliđana u organskom vrtu


Patliđan (Solanum melongena L.) je jednogodišnja biljka koja pripada porodici pomoćnica (Solanum).
Postoji mnogo različitih kultivara patliđana, raznih oblika i boja plodova od ljubičastih, crvenkastih pa do žutih i bijelih, ali svi oni su slične spužvaste teksture pomalo gorkastog okusa.
Uzgajao se u Kini, Indiji i Japanu još prije 3000 godina odakle je stigao u Europu u 13. st. a u naše krajeve stigao je u 16. stoljeću.
Patliđan (plod) je  ljekovita biljka koja u sebi sadrži mineralne tvari  (kalij, fosfor, željezo, kalcij, magnezij i dr.), vitamine (C,  B, K, karotin), bjelančevine, šećere i biljna ulja te visok postotak vode oko 90 %.

Zeleni dijelovi biljke u sebi sadrže otrovni sastojak solanin pa se stoga ne koriste u ishrani.
Patliđan se preporuča za detoksikaciju organizma, kod slabokrvnosti, za poticanje funkcija žući i bolji rad jetre, bolesti srca, tegobe sa mokrenjem i bolesti prostate i sl.
Patliđan je biljka koja osim što je ljekovita i ukusna predivno izgleda u vrtu jer svojim velikim listovima i karakteristićnim ljubičasto modrim cvjetovima izaziva pravo divljenje.

Sjetva patliđana: Kako je patliđan biljka kojoj je potreban duži period da donese plod kod nas se uzgaja iz presadnica. Sjetva se vrši u sjetvene posudice od sredine veljače pa do sredine ožujka.
Više o sjetvi sjemena u zatvorenim prostorima pročitajte na : http://organskocarstvo.blogspot.hr/2017/01/sjetva-sjemena-u-zatvorenome-uzgoj.html

Položaj i tlo za uzgoj patliđana

Patliđan voli biti smješten na toplom i zaštićenom mjestu u vrtu poput rajčice i paprike.
Pogodna su vlažna, osunčana mjesta koja se brzo zagrijavaju.
Voli rahla, plodna tla neutralne do slabo kisele reakcije pa se priprema gredica vrši već u jesen obilnijom gnojidbom stajskim gnojem i dubokim prozračivanjem tla.
U plodoredu dolazi na prvom mjestu, a najbolje predkulture su salate, rotkvice i mladi luk.
Nepovoljne predkulture su biljne kulture koje pripadaju istoj porodici (rajčica, krumpir i paprika).
Dobri susjedi su grašak i grah jer obogaćuju tlo dušikom te kamilica i majčina dušica, dok su loši susjedi rajčica, paprika i krumpir.


Sadnja patliđana
Sadnja presadnica na otvoreno odvija se u svibnju kada prođu opasnosti od mraza.
Patliđan je gladna biljka kojoj je potrebno prije sadnje osigurati dosta hranjiva. Ako tlo nije pognojeno u jesen stajnjakom potrebno je u jamice za sadnju dodati po nekoliko šaka komposta ili nekog drugog organskog gnojiva.
Presadnice trebaju imati dobro razvijen korijenov sustav kako bi se biljka brzo ukorijenila i prilagodila bez dodatnih stresova.
Patliđan ne razvija duboko korijenje pa da bi mu osigurali što više dostupnih hranjiva u zemlju je dobro dodati i mikorize koje će biljci dostavljati hranu i vodu.
Više o mikorizi saznajte na:http://organskocarstvo.blogspot.hr/2016/03/arbuskularne-mikorize-i-njihova.html
Biljke se sade na razmak od oko 50 cm te se oko njih nagrne sloj malča (slama, sijeno) kako bi se što duže sačuvala vlaga i spriječio rast korova.
Patliđan se može uzgajati i u visokim gredicama na vrtu ili balkonu, a predivno izgleda i posađen u malo veću posudu ili vreću.
Sadnja povrća u posudama na balkonu je u kontroliranim uvjetima te biljke uglavnom ne napadaju bolesti i štetnici pa se mogu uzgajati pokraj biljaka iz iste porodice te se na taj način može iskoristiti raspoloživi prostor za uzgoj što više povrća.


Njega i prihrana patliđana

Patliđan u ljeto razvija mnoštvo plodova pa će mu trebati dosta vode i hranjivih tvari.
Kompost ili neko drugo organsko gnojivo dodaje se za vrijeme cvatnje te kod donošenja plodova.
Prihraniti se može i tekućim gnojivom od koprive i gaveza koje u sebi sadrži sve potrebne mineralne tvari (dušik, kalij, fosfor...).
Neke kultivare krupnijih plodova potrebno je poduprijeti pomoću potpornja.
Najopasniji štetnik patliđana je krumpirova zlatica pa se stoga u vrtu uzgaja što dalje od nasada krumpira.
Redovnim pregledavanjem listova patliđana i uklanjanjem položenih žutih jajašaca prije nego se iz njih izlegu rojevi novih malih proždrljivaca moguće je zaštititi svoje biljčice.
Također skupljanjem odraslih zlatica i preventivnom zaštitom mogu se izbjeći veći problemi.
U svom vrtu za zaštitu koristim ekstrat od listova bazge te redovno špricam biljke kako bi zavarala zlatice i uputila ih negdje drugdje. :)
Također postoje i gotova homeopatska tekuća sredstva protiv svih vrsta krilatih štetočina u vrtu.
Više o zaštiti bilja saznajte na:http://organskocarstvo.blogspot.hr/2015/06/gnojidba-i-zastita-organskog-vrta-2-dio.html

Berba patliđana


Patliđan treba ubirati kada potpuno sazori što se vidi po sjajnoj koži i boji ploda. Ako ga ostavimo da prezrije, on postaje mekan, bez sjaja i još više spužvast jer izgubi dosta tekućine.
Plodove je najbolje rezati škarama zbog čvrstih peteljki pa na taj način nećemo oštetiti biljku.

U kuhinji se može koristiti pohan, na grilu, u pečnici te kao dodatak raznim dinstanim jelima.
Patliđan je omiljena biljka za spremanje zimnice. Koristi se u pripremi ajvara, pinđura i raznih namaza. Stoga ga vrtlari rado sade i uživaju u njegovom okusu skoro cijelu godinu. <3


utorak, 18. travnja 2017.

Hranjive tvari koje su potrebne biljkama


Kako bi svojim biljćicama omogućili  pravilnu i redovitu ishranu važno je da se upoznate sa hranjivima koja su biljkama neophodna za uspješan rast i stvaranje obilja zdravih plodova.

Ugljik (C), kisik (O) i vodik (H) su glavne hranjive tvari koje biljke usvajaju iz zraka i tla. Pored njih postoj još čitav niz neophodnih mineralnih hranjiva koja su biljkama potrebna za pravilan rast i razvoj.
Organska tvar tla (humus), nastala razgradnjom uginulih biljaka i životinja glavni je izvor dušika, fosfora i sumpora, dok ostale hranjive tvari u tlu nastaju raspadanjem stijena koje čine matičnu podlogu tla.
Količina organske tvari u tlu utjeće na struktru tla te je osnovni izvor energije za sva mala stvorenja koja neumorno rade stvarajući plodan humus.
O količini humusa ovisi i količina raspoloživih organskih hranjiva koja su dostupna biljkama te je veoma važno iz godine u godinu zemlji vratiti dio koji smo od nje uzeli jer bi njenim nestankom došlo do katastrofalnih posljedica za čitav život na zemlji.
Kako poboljšati strukturu tla pročitajte na:http://organskocarstvo.blogspot.hr/2016/11/pokazatelji-strukture-tla-i-njeni.html

Dušik, kalij i fosfor su makroelementi koje je biljkama potrebno dodavati, a skraćeno ih nazivamo prema njihovim kemijskim simbolima NPK.

Dušik (N) je veoma važan u životu biljaka jer potiće rast izdanaka i lisne mase te stvaranje bjelančevina.
Najviše dušika nalazi se u atmosferi koji u asimilacijskim procesima neke bakterije i više biljke ugrađuju u tlo te on postaje dostupan biljkama.
U tlu je pohranjen u anorganskim i organskim spojevima. Najviše ga ima u humusnim tlima te u nepotpuno razgrađenim biljnim i životinjskim ostacima.
Gnojiva bogata dušikom su: ovčji i kozji gnoj te tekuće biljno gnojivo od koprive.
Primjenom dušićnih gnojiva potrebno je biti oprezan jer prekomjernom gnojidbom potiće se i obilan rast lisne mase što je posljedica smanjenja cvatnje i stvaranja plodova (plodovito povrće.
Nedostatak dušika kod biljaka uzrokuje kržljav rast, nježne i pomalo drvenaste stabljike zbog stvaranja viška ugljikohidrata.
Kod starijih biljaka prvi simptom nedostatka dušika je kloroza, uslijed čega oni žute ili poprimaju purpurnu boju te se može desiti i da opadaju.
Kako se dušik može mobilizirati iz starijeg u mlado lišće ono u početku ne pokazuje nikakve simptome.
Fosfor (P) igra važnu ulogu jer potiće na stvaranje cvijetova, plodova, ali i bjelančevina.
Tla koja su bogata humusom uglavnom sadrže dovoljne količine fosfora.
U tla koja su siromašna organskom tvari fosfor je potrebno dodavati.
Gnojiva koja su bogata fosforom su kokošje i golublje, a nalazi se i u Thomasovom brašnu, koštanom brašnu i sirovom fosfatu te se mogu dodati u zemlju.
Suvišna gnojidba fosforom blokira druge mikronutrijente te ona postaju nedostupna biljkama (željezo, bakar i sl.)
Nedostatak fosfora očituje se po krljžavom rastu biljaka,slabom ukorijenjivanju, odgađanju cvatnje i zametanju plodova te po tamno zelenoj do smeđe ljubičastoj boji listova.

Kalij (K) ima važnu fiziološku ulogu u ishrani bilja, a biljke ga usvajaju kao biljna hranjiva.
Kalij je alkalni metal koji ne ulazi u sastav organske tvari. Zaslužan je za aktivaciju enzima te u skladištenju rezervnih tvari. Ima ključnu ulogu u fotosintezi, a u stresnim uvjetima biljkama pomaže u adaptaciji te u obrani od patogena.
Potrebe za kalijem približno su jednake kao i za dušikom.
Nedostatak kalija utjeće na sporiji rast biljaka, a prvi vidljivi simptom može se vidjeti kao kloroza koja se razvija u nekrozu na vrhu i rubovima lista te između žila. Lišće poprima tamniju boju.
Simptomi su vidljivi na starijem lišću koje se može početi svijati prema dolje te biljke izgledaju uvenulo.
Nedostatak kalija javlja se na pjeskovitim, zbijenim tlima te tlima koja imaju višak kalcija.

Kalcij (Ca) spada u najvažnije građevne elemente. Njegova je uloga u održavanju pH vrijednosti tla jer on ima indirektan utjecaj na raspoloživost potrebnih mikroelemenata. On veže kiseline u tlu, ušvršćuje strukturu tla, sudjeluje u izmjeni iona te je zaslužan za biološku aktivnost u tlu. Zbijena zemljišta pokazatelj su nedostatka kalcija u tlu, ali i njegove kiselosti.
Više o pH vrijednosti tla pročitajte na linku:http://organskocarstvo.blogspot.hr/2016/11/odreivanje-i-mjenjanje-ph-vrijednosti.htmlhttp://organskocarstvo.blogspot.hr/2016/11/odreivanje-i-mjenjanje-ph-vrijednosti.htmlhttp://org
Gnojiva na bazi kalcija: kalcijev karbonat, živo vapno, magnezijev vapnenac, Thomasovo brašno i sl.
Suvišna gnojidba kalcijem uzrok je alkalnosti tla u kojoj većina biljaka neće uspijevati.
Prekomjernom gnojidbom kalcijem potiskuje se kalij te ga biljke ne mogu usvojiti.
Nedostatak kalcija u tlu: prvi simptomi pokazuju se na mladom lišću u obliku kloroze, biljke sporije rastu i poprimaju grmolik izgled, korijen se slabo razvija. Nedovoljna opskrbljenost kalcijem kod biljaka dovodi do problema sa oplodnjom.

U organskim vrtovima primjenjuju se organska hranjiva koja su u suradnji sa svim živim stvorenjima u tlu. Organskim hranjivima (prvenstveno kompost) stvara se velika biološka aktivnost u tlu (hrane se svi organizmi) pa su takva tla plodna i opskrbljena sa svim potrebnim hranjivima za biljke. Hraneći tlo, mi hranimo svoje biljčice i omogućujemo im skladan rast, a one nam uzvraćaju obiljem zdravih i sočnih plodova. >3
Kako bi svojim biljčicama sami pripremili potrebna prirodna gnojiva i primjenili ih u optimalnom
roku otvorite link na kojemu je sve objašnjeno::http://organskocarstvo.blogspot.hr/2015/06/gnojidba-i-zastita-organskog-vrta-1-dio.html

četvrtak, 30. ožujka 2017.

Lukova muha - najopasniji štetnik luka


Lukova muha (Delia antiqua) i češnjakova muha (Helomyza lurida) najopasniji su štetnici koji mogu biti uzrok propadanja luka, poriluka i češnjaka ako se na vrijeme ne provede zaštita.

Prva generacija lukove muhe koja je i najopasnija, jer napada još mlade i nerazvijene biljke javlja se oko polovice travnja pa se prve mjere zaštite provode već krajem ožujka te početkom travnja.
Druge dvije generacije javljaju se u svibnju i lipnju, ali obično ne naprave toliko velike štete jer je luk u principu već razvio dovoljno velike glavice. Ranija proljetna sadnja (veljača), ili kasnija (svibanj, lipanj) sigurnije su za sadnju luka, jer se mogu smanjiti posljedice napada.
Stari vrtlari sadili su  luk tek početkom svibnja kako bi imali zdrave i lijepe glavice. <3

Lukova muha prezimljava u tlu u obliku kukuljice koja nije veća od zrna riže. Tamnocrvene do smeđe je boje i lako se prepoznaje. Zabušuje se u mlade glavice luka pri čemu se središnji list počinje sušiti pa je ograničen unos hranjivih tvari i vode, nakon čega dolazi do propadanja i truljenja biljke. Kukuljica u travnju prelazi u odrasli oblik muhe koja je vrlo slična običnoj sa nešto izduženijim tijelom. Muha može odložiti i do dvjesto jaja u tlu ili na samu biljku iz kojih se kasnije izlegu bijele, duguljaste, ličinke slične crvićima.


Kako prirodnim sredstvima zaštiti luk od lukove muhe?

Prije svega važno je u vrtu pridržavati se plodoreda te luk ne saditi na isto mjesto četiri godine.
Također, luk u plodoredu dolazi drugu godinu nakon obilnijeg gnojenja (stajsko gnojivo), obično nakon krumpira. Ako tlo nije gnojeno dovoljno mu je prilikom sadnje dodati vrtnog komposta.
Kako luk ne voli kisela tla dodaje mu se nekoliko puta manja količina drvenog pepela koji podiže pH tla te služi i kao zaštita luka od zemnih štetočina te kao izvrsno kalijevo gnojivo. Drveni pepeo se nekoliko puta tijekom proljeća posipa oko luka u području korijena. Izbjegavaju se vjetroviti dani kako se ne bi oštetilo mlado lišće.
Ako se luk posadi pokraj mrkve međusobne se štite od muha (lukova muha i mrkvina muha) koje ih napadaju.

Izvrsno prirodno sredstvo protiv lukove muhe je šećerna otopina.
U 10 litara odstajale vode ( najbolje kišnice), doda se 20 dkg šećera i dobro razmuti. Sa ovom otopinom zalijeva se luk nekoliko puta u razmacima od 7 - 10 dana.
Prvu zaštitu potrebno je obaviti u proljeće odmah nakon nicanja biljaka te ponoviti još nekoliko puta kako biljka raste.
Također, prilikom sadnje lučica šećer se može posipati i u jarke pa je u startu zaštićen.
Ako je već došlo do napada, nakon primjene šećerne otopine moguće je da se ublaži šteta. U slučaju jačeg napada i očiglednog propadanja luka, najbolje ga je povaditi i spaliti kako bi se spriječio prelazak ličinki na druge, zdrave biljke.
Zašto šećer?
Lukova muha ne podnosi šećer pa brzo napušta slatka područja. :)


srijeda, 29. ožujka 2017.

Zaštita od stršljenova u vrtu

Europski stršljen

Stršljeni su najveće eusocijalne ose, a širinom svoga tjemena i veličinom vrlo lako ih razlikujemo od običnih osa. Europski stršljen ( Vespa crabro) je najpoznatija vrsta stršljena koji postiže duljinu od oko 3 - 3.5 cm. Kod nas prvi let možemo očekivati već u proljeće i stoga je potrebno na vrijeme napraviti adekvatnu zaštitu kako čovjeka tako i pčela jer su stršljeni poznati i po nazivu ,,ubojica pčela.
Stršljeni love kukce, ali i pčele kojima nakon što ih usitne hrane svoje ličinke. Odrasli stršljenovi uglavnom se hrane nektarom iz voća pa nije rijetkost vidjeti napadnute plodove naših voćaka kojima ne možemo prići od naleta stotina stršljena.
Kako bi spriječili ove proždrljivce potrebno im je postaviti slasne klopke u koje će rado slijetati, ali bez povratka. :):):)
Najčešće svoja gnijezda grade u šupama, pod krovovima ili pak u šupljim stablima koja je vrlo opasno dirati i uništavati. U proljeće, oplođena ženka (matica) koja jedina preživljava zimu gradi novo gnijezdo za svoje potomke i u njega polaže jaja. Nakon što se jaja otvore potrebno je svega dva tjedna da ličinke prođu faze u kojima se pretvore u odraslu jedinku. Nova populacija jedinki proširuje gnijezdo te ono postaje sve veće sa svakim novim leglom. U kasno ljeto gnijezdo može doseći i do 700 jedinki kada je na vrhuncu svoje populacije.
Iako su u nekim dijelovima zaštićeni kao ugrožena vrsta koja održava ekološku ravnotežu, kod nas se doživljavaju kao opasni tamanitelji pčela kojih se najviše boje pčelari, ali i vrtlari i voćari kojima nije ugodno biti u njihovoj blizini. :)

Kako napraviti jednostavne klopke

Najjednostavniju klopku možete napraviti pomoću plastične boce koju presijećete na pola, pa gornji dio bez čepa okrenete naopako i stavite u donji dio boce. Sa strane boce probušite rupe i provućete žicu ili konopac kako bi ih mogli okačiti na adekvatna mjesta.


U bocu sipate voćni sok, malo piva, žlicu šečera i žlicu octa. U ovaj slatki napitak osim stršljenova rado će letjeti i druge ose, muhe i sl. Ocat se stavlja kako bi se spriječilo ulijetanje pčela koje ne vole njegov miris. :)

Jednostavan i jeftin način koji svatko može napraviti i biti u miru od ovih napasti. :):):)

ponedjeljak, 27. ožujka 2017.

Maslačak - dar prirode u našim vrtovima


Maslačak (Taraxacum officinale) pripada porodici glavočika jezičnjača od kojih su brojne vrste izrazito ljekovite. U narodu je poznat i pod drugim nazivima kao što su: mliječnjak, radić, žučanik, žutinica, milosavka, smetanka, popino gumno, talijanska salata i dr.
Biljka koja raste na livadama, travnjacima, uz puteve i kanale, česta i u našim vrtovima pa je mnogi smatraju korovom kojeg je potrebno ukloniti ni ne znajući da je teškim bolesnicima itekako potrebna i da je pravi dar prirode svima nama.

Svi dijelovi biljke (korijen, cvijet, stabljika i list) su izrazito ljekoviti i koriste se u narodnoj medicini za liječenje brojnih bolesti.

Pripravci od maslačka stimuliraju sve žlijezde te pojačavaju izlučivanje žlijezde slinovnice, žlijezda želuca i crijeva, jetre, žućnog mjehura i gušterače.

Sušenje maslačka

Čajevi od lista i korijena maslačka potiću metabolizam i stimulativno djeluju na zdrave organe za izlučivanje te potiću na izlučivanje višak tvari iz tijela.


Svi dijelovi biljke sadrže mliječni sok gorkog okusa koji je zaslužan za rad bronhijalnih žlijezda i pospješivanje iskašljavanja.
Biljka u sebi sadrži visok sadržaj kalija te fosfora, kalcija, željeza, natrija kao i brojne vitamine (posebno vitamin C), eterično ulje, smolu, inulin, šećer, enzime, masne kiseline, sumpor i mnoštvo drugih ljekovitih tvari.

Maslačak se koristi u brojnim pripravcima poput čaja, tinkture, ulja, macerata, a od cvjetova se pravi izvrstan sirup  koji je u narodu poznat po svojim iscjeljujućim svojstvima.

Načini upotrebe pojedinih dijelova maslačka:

U rano proljeće, dok u našim vrtovima još nema zelenjave, priroda nam nudi ovu ljekovitu biljku kao izvrsnu proljetnu kuru, koja će pročistiti naš organizam od svih nakupljenih toksina nakon zime u kojoj nije bilo zelenog obilja.
Stoga, prihvatimo ovaj dar i koristimo mlade listiće svakodnevno u obliku raznih salata (zelena, mješana, krumpir i sl.) <3<3<3
Biljka koja najbolje pročišćuje krv i ima izuzetno snažno djelovanje na rad jetre.


Svojim pročišćujućim djelovanjem maslačak pomaže kod gihta i reume, oteknute žlijezde splasnu ako tri do četiri tjedna provodimo kuru sa stabljikama maslačka ( dnevno se prožvaće 5 - 10 cvjetnih stabljika). Stabljike djeluju i kod nečistoća kože, lišajeva i osipa. Dvotjedna kura sa stabljikama maslačka pomaže slabim i bolesnim ljudima jačajući njihov organizam i oslobađajući ga od toksičnih tvari.
Korijenje maslačka sirovo, ili osušeno koristi se za čaj koji pročišćuje krv, pospješuje probavu, znojenje i mokrenje te djeluje okrepljujuće.

1 čajna žličica korijena prelije se sa 2.5 dcl vode i ostavi preko noći. Slijedeći dan se zagrije do ključanja i procijedi. Pije se gutljaj po gutljaj prije i poslije doručka.

Kada biljka počne cvjetati (ožujak) možemo krenuti sa pripremom sirupa koji djeluje osnažujće na imunitet pa se posebno koristi kao lijek kod bolesnih i slabih osoba koje su izgubile tek.

Podijelit ću sa Vama izvrstan recept od poznate iscjeliteljice biljem, Marije Treben.

Sirup od maslačka:

Dvije vrhom pune pregršti cvjetova (oko 4 šake) stavimo u 1 litru hladne vode i polako zagrijavamo do ključanja. Pustimo da zakipi, uklonimo posudu sa štednjaka i sve ostavimo da stoji preko noći.
Slijedeći dan procijedimo na cjedilu i sa obje ruke dobro istisnemo tekućinu iz cvjetova. U sok pomiješamo 1 kg nerafiniranog šećera i dodamo pola limuna (iz organskog uzgoja) isječenog na kriške. Posudu vratimo na štednjak  uključimo ga na 1 (najslabije) kako bi tekučina isparila bez kuhanja. Masu jednom do dva puta ohladimo da postignemo odgovarajuću gustoću sirupa. Sirup ne bi smio biti pregust jer se nakon nekog vremena kristalizira, ali ni prerijedak jer nakon nekog vremena prokisne.

Maslačak biljka koja vrt obogaćuje brojnim mineralima

Prepuna kalija, fosfora, kalcija i željeza biljka je izvrsna za pravljenje tekućeg gnojiva koje voli plodovito i korijenasto bilje u našim povrtnjacima te sve bobičasto voće kao i jabuke i kruške.
Kalij (K) potiće cvatnju i rast plodova. Fosfor (P) igra važnu ulogu za rast korijena, dok kalcij (Ca) potiće biološku aktivnost tla, održava stabilnu pH reakciju i štiti biljke od prijevremenog opadanja ličća i plodova naročito za sušnih razdoblja.

Priprema gnojnice:



1 -2 kg listova i cvjetova maslačka na 10 litara vode.
Bilje se potopi u vodi i ostavi dok ne prođe fermentacija (oko 2 tjedna). Potrebno je svakodnevno promiješati ovu otopinu dok se proces fermentacije ne završi (kada se prestane pjeniti).
Za zalijevanje plodovitog i korijenastog povrća tijekom intenzivnog rasta koristi se razrijeđeno sa vodom u omjeru 1 : 10 dva puta mjesećno.
Kruške, jabuke te drvenasti grmovi zalijevaju se nerazrijeđenom otopinom nekoliko puta tijekom sezone.

Lišće koje je bogato hranjivim tvarima može se koristiti kao malč oko biljaka te kao dodatak u kompostnim hrpama.




nedjelja, 19. ožujka 2017.

Kefirna zrnca - kefir


Kefir je veoma zdrav fermentirani mliječni napitak kiselkastog okusa koji se priprema od kefirne gljive koju mnogi nazivaju i tibetanskom gljivom.
Smatra se da potjeće sa Kavkaza i da se tamo koristi već preko 1000 godina. Stanovnici Kavkaza svoj dug život ispunjen zdravljem navodno mogu zahvaliti upravo neograničenoj konzumaciji kefira koji proizvode od kefirnih zrnaca.
Kefirna zrnca razmnožavaju se u mlijeku i smatra se da mogu trajati vječno.
Kefir nastao od kefirnih zrnaca u mnogočemu se razlikuje od kupovnog kefira koji nastaje od hmelja i ima mnogo manje nutritivnih vrijednosti.

Kefirna gljiva naziva se još i eliksirom mladosti jer produkt koji od nje nastaje "kefir" na organizam djeluje kao izvrstan čistač svih toksina koji su prisutni, a rezultat su loše prehrane, štetnih navika, i zagađenosti zraka.
Zbog ovih osobina koje kefir posjeduje lijek je za mnoge bolesti jačajući pritom imuni sustav ljudskog organizma.
Kefir normalizira mikrofloru želuca, lijek je za želučane tegobe (gastritis), pospješuje izbacivanje pijeska i kamenja iz bubrega i žući, normalizira krvni pritisak, oslobađa od depresije, blagotvorno djeluje na san, poboljšava pamćenje i koncentraciju, pomaže kod kožnih oboljenja, uspješno lijeći sve vrste alergija, lijek je i za artritis, reumatizam, osteoporozu, dijabetes i još mnogo drugih bolesti.

Napravite sami svoj kefir od kefirnih zrnaca

Kefirna zrnca razmnožavaju se u mlijeku dosta brzo pa se na taj način i proslijeđuju od osobe do osobe jer veće količine kefirnih zrnaca nisu potrebne za izradu kefira.
Za izradu kefira potrebna je jedna žličica kefuirnih zrnaca, 250 ml mlijeka i jedna staklena teglica sa plastičnim zatvaraćem.

U staklenu teglicu stavi se gljiva i prelije sa svježim mlijekom (najbolje je domaće mlijeko, ali može se koristiti i kupovno), posuda se poklopi plastičnim zatvaračem (zatvarač se ne zavrće jer gljiva mora disati). Nakon 12 - 24 sata kefirna zrnca se izvade i kefir je spreman za upotrebu. Kefirna zrnca se operu pod mlazom vode i ponovno stave u čistu staklenu teglicu te preliju sa svježim mlijekom za novu turu kefira (i tako svaki dan dok ne dođe do zasićenja :))

Voćni kefir


Što kefirna gljivica duže stoji u mlijeku, kefir će biti gušći i kiseliji. S vremenom se postigne osjećaj za gustoću i okus koji nama najbolje odgovara.
Veoma važno kod izrade kefira je da kefirna zrnca (gljivice) ne smiju doći u doticaj s metalom jer se može dogoditi da gljiva ugine.
Uvijek koristite staklenu teglicu, keramičku ili drvenu žličicu i svježe mlijeko.
Kada se gljivica razmnoži možete je staviti u plastičnu vrečicu i zalediti ili proslijediti dalje.

Kako se konzumira kefir

Treba započeti sa konzumacijom sa 1 dcl kefira dnevno jer dolazi do povećane aktivnosti crijeva i čišćenja organizma. Nakon tjedan dana moguće je povećati dozu na 2 dcl. Kod liječenja navedenih bolesti kefir se pije u većim količinama i pravi se pauza za što je potrebno ispitati i druge izvore koji se bave ovom temom.

Od kefira mogu se praviti i različiti shakeovi od voća, povrća, žitarica i klica te su izvrsna kombinacija raznih hranjivih tvari za naš organizam, a okus im je fantastičan. <3<3<3